Poslednji beogradski romantičar

Poslednji beogradski romanticar je dao jos jedan (veliki)  doprinos ovome blogu.

Retko vidjene slike  Beograda pod okupacijom.

BEOGRAD POD OKUPACIJOM

Jedna od slika okupiranog Beograda.

Divne slike staroga Beograda. Kliknite na link ispod.

Stari Beograd

Pogledajte ovo divno svedocanstvo o starom Beogradu.

 

Vrlo stari Beograd

Thanks to Nick.

WATERWORLD-BELGRADE (click on link to see documents, all pictures..)

Water world houses on Sava river in Belgrade. Build with love , from people like Nick who love Sava, nature, good life .

Take a look at some of the houses , and all of them in this .pdf presentation. WATERWORLD-BELGRADE (click on link to see documents, all pictures..)

Nesto Noviji Beograd
Ali jos uvek bez zaborava…
Fotose usnimila jedan Ivana iz New York-a…I jos poneko, kome je Beograd zauzeo srce…

Pogledajte sve fotografije, komentare  Nesto Noviji Beograd (kliknite da vidite sve slike)

 

Pre 102 godine u Tuzli se rodio veliki Meša Selimović. Ako ste preskocili lektiru iz bilo koga razloga, nadjite 10 minuta da se podsetite kako je ovaj velikan pisao.

Pametni su ovo ljudi. Primaju nerad od Istoka, ugodan život od Zapada; nikuda ne žure, jer sam život žuri, ne zanima ih da vide šta je iza sutrašnjeg dana, doći će što je određeno, a od njih malo šta zavisi; zajedno su samo u nevoljama, zato i ne vole da često budu zajedno; malo kome vjeruju, a najlakše ih je prevariti lijepom riječi; ne liče na junake, a najteže ih je uplašiti prijetnjom; dugo se ne osvrću ni na što, svejedno im je što se oko njih dešava, a onda odjednom sve počne da ih se tiče, sve isprevrću i okrenu na glavu, pa opet postanu spavači, i ne vole da se sjećaju ničeg što se desilo; boje se promjena jer su im često donosile zlo, a lako im dosadi jedan čovjek makar im činio i dobro.
Čudan svijet, ogovara te a voli, ljubi te u obraz a mrzi te, ismijava plemenita djela a pamti ih kroz mnoge pasove, živi i nadom i sevapom i ne znaš šta nadjača i kada. Zli, dobri, blagi, surovi, nepokretni, olujni, otvoreni, skriveni, sve su to oni i sve između toga. A povrh svega moji su i ja njihov, kao rijeka i kaplja, i sve ovo što govorim kao o sebi da govorim.

Mislio sam nema ko da sluša!?! Ima kako nema, sluša moja duša!!! A mi nismo ničiji, uvijek smo na nekoj međi, uvijek nečiji miraz. Zar je onda čudno što smo siromašni? Stoljećima mi se tražimo i prepoznajemo, uskoro nećemo znati ni tko smo, zaboravljamo već da nešto i hoćemo, drugi nam čine čast da idemo pod njihovom zastavom jer svoje nemamo, mame nas kad smo potrebni a odbacuju kad odslužimo, najtužniji vilajet na svijetu, najnesretniji ljudi na svijetu, gubimo svoje lice a tuđe ne možemo da primimo, otkinuti a neprihvaćeni, strani svakome i onima čiji smo rod, i onima koji nas u rod ne primaju. Živimo na razmeđi svjetova, na granici naroda, svakome na udaru, uvijek krivi nekome. Na nama se lome talasi istorije, kao na grebenu. Sila nam je dosadila, i od nevolje smo stvorili vrlinu: postali smo pametni iz prkosa.
Šta smo onda mi? Lude? Nesrećnici? Najzamršeniji ljudi na svijetu. Ni s kim istorija nije napravila takvu šalu kao s nama. Do jučer smo bili ono što želimo danas da zaboravimo. Ali nismo postali ni nešto drugo. Stali smo na pola puta, zabezeknuti. Ne možemo više nikud. Otrgnuti smo, a nismo prihvaćeni. Kao rukavac što ga je bujica odvojila od majke rijeke, i nema više toka ni ušća, suviše malen da bude jezero, suviše velik da ga zemlja upije. S nejasnim osjećanjem stida zbog porijekla, i krivice zbog otpadništva, nećemo da gledamo unazad, a nemamo kamo da gledamo unaprijed, zato zadržavamo vrijeme, u strahu od ma kakvog rješenja.

Preziru nas i braća i došljaci, a mi se branimo ponosom i mržnjom. Htjeli smo da se sačuvamo, a tako smo se izgubili, da više ne znamo ni šta smo. Nesreća je što smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i nećemo iz nje. A sve se plaća, pa i ova ljubav.

Zar smo mi slučajno ovako pretjerano mekani i pretjerano surovi, raznježeni i tvrdi, veseli i tužni, spremni uvijek da iznenadimo svakoga, pa i sebe? Zar se slučajno zaklanjamo za ljubav, jedinu izvjesnost u ovoj neodređenosti? Zar bez razloga puštamo da život prelazi preko nas, zar se bez razloga uništavamo, drukčije nego Ðemail, ali isto tako sigurno. A zašto to činimo? Zato što nam nije svejedno. A kad nam nije svejedno, znači da smo pošteni. A kad smo pošteni, svaka nam čast našoj ludosti!

Jos jedna divna kompilacija slika iz toga vremena (Beograd 50 tih ).

Drugovi iz komiteta, njihovi automobili, auto trke u Beogrdau,  izgradnja doma sindikata, trga Marksa I Engelsa   i jos punoo zanimljivih stvari

Uzivajte , kliknite na link ispod da downlodujete prezentaciju (pps)

BEOGRAD, ZAUVEK

Hvala poslednjem beogradskom romanticaru za ovaj ugodjaj

Evo par slika iz prezentacije

Bratstvo jedinstvo svi srecni i zajedno. Da li je stvarno bilo tako?

U svakom slucaju  vredno svedocanstvo  jednoga vremena.

Novogodišnji dnevnik JRT, 1967. godina

Večernji dnevnik JRT emitovan 31.12.1967. godine. Uključenja iz Beograda, Zagreba, Ljubljane i Skoplja.

 

imali smo nismo znali